163.

“Vidiš, još mislim dobro o tebi, i želim da se ponekad probudiš usred noći, i da dugo sjediš prekrštenih nogu na postelji, mučeći se kajanjem i stidom, zbog mene. Ali, neka ti je bogom prosto, nisi ti birao svoju sitnu dušu, dali su ti je, ne pitajući, došao si na red kad drugih, boljih, više…

Nastavi čitanje →

162.

Ti mislis da volis. Patis. Kad ne ide dobro. Zagrljaji su ti dovoljni. Kazes, kad se zagrlimo, oseca se ljubav. Kazes, ne mozes bez mene. Do kraja zivota, kazes. Ali, to je sve od reci… Ne znas da su mi potrebne reci. Ne znas da mi je potrebno vise. Ne znas koje su mi omiljene…

Nastavi čitanje →

156.

"You know, there's one place that all the people with the greatest potential are gathered. One place and that's the graveyard. People ask me all the time, what kind of stories do you want to tell, Viola? And I say, exhume those bodies. Exhume those stories. The stories of the people who dreamed big and…

Nastavi čitanje →

155.

"Romanopisci ne bi nikad smjeli dopustiti sebi da posustanu u proučavanju istinskog života. Kad bi ovu dužnost obavljali savjesno, oni bi nam dali manje slika prošaranih upadljivim kontrastima svjetlosti i tame; rijetko bi uzdizali svoje junake i junakinje u ushitne visine, još rjeđe bi ih spuštali u dubine očaja; jer, mi u životu rijetko osjetimo…

Nastavi čitanje →